Osnovana Udruga Invalida Hrvatske DIVA GRABOVČEVA, skraćeni naziv UIHDG https://hrvatskepraviceblog.com/2026/05/26/osnovana-udruga-invalida-hrvatske-diva-grabovceva-skraceni-naziv-uihdg/ via @istramagica
St. Padre Pio’s favored prayer of petition... Padre Pios festdag är den 23 september. När någon ber oss be för en speciell intention, vänder sig de flesta av oss till en bön vi redan känner till. Vissa människor ber rosenkransen. Andra säger Fader Vår eller talar helt enkelt till Gud från hjärtat. Sankt Pio av Pietrelcina, känd för många som Padre Pio, hade också en bön han ofta använde när han bad för andra. Varje dag fick Padre Pio många böneförfrågningar, både från människor som kom för att träffa honom och från brev från hela världen. Han tog dessa önskemål på allvar och förde dem till Gud med stor tro. Med tiden delade många människor berättelser om kraftfulla nåder och besvarade böner de trodde kom genom hans förbön. Den bön som Padre Pio ofta bad var inte skriven av honom. Den tillskrivs vanligtvis St. Margaret Mary Alacoque, en fransk nunna från 1600-talet som fick visioner av Jesus och hjälpte till att sprida hängivenheten till det Heliga Hjärtat. Denna bön kallas vanligtvis den efficacious novenan till Jesu Heliga Hjärta. Många älskar denna novena eftersom den placerar deras behov direkt i Jesu Heliga Hjärta, i förtroende för Hans barmhärtighet, kärlek och medkänsla. Samtidigt speglar den sann katolsk bön genom att överlämna varje önskan till Guds vilja, med vetskapen om att Gud alltid svarar på det sätt som är bäst för våra själar. Padre Pio förstod att bön måste framföras med verklig tro och ödmjukhet. Gud är inte någon som bara uppfyller önskningar. Han är en kärleksfull far som ger sina barn det de verkligen behöver, även när det inte är vad de förväntar sig. Nedan följer den traditionella bönen som används i denna novena, bedd med tillit till Jesu Heliga Hjärta och förtroende för Hans barmhärtighet: Jag. O min Jesus, du har sagt: "Sannerligen säger jag dig, be och du ska få, du ska finna, knacka och det ska öppnas för dig." Se, jag knackar, jag söker, och jag ber om nåden av (nämn här din begäran) Fader vår... Ave Maria... Ära vare Fadern... Jesu Heliga Hjärta, jag sätter all min tillit till dig. II. O min Jesus, du har sagt: "Sannerligen säger jag dig, om du ber Fadern om något i mitt namn, ska han ge dig det." Se, i ditt namn ber jag Fadern om nåden från (nämn här din begäran) Fader vår... Ave Maria... Ära vare Fadern... Jesu Heliga Hjärta, jag sätter all min tillit till dig. III. O min Jesus, du har sagt: "Sannerligen säger jag dig, himmel och jord ska förgå, men mina ord ska inte försvinna." Uppmuntrad av Dina ofelbara ord ber jag nu om nåden från (nämn här din begäran) Vår Fader... Ave Maria... Ära vare Fadern... Jesu Heliga Hjärta, jag sätter all min tillit till dig. O Jesu Heliga Hjärta, för vilken det är omöjligt att inte känna medlidande med de lidande, ha barmhärtighet med oss eländiga syndare och ge oss den nåd vi ber Dig, genom Marias sorgsna och obefläckade hjärta, din ömma moder och vår. Amen. Hälsning, heliga drottning... Sankt Josef, Jesu fosterfar, be för oss.
Sveti Ante: Omiljeni svetac Hrvata čiji blagdan slavimo 13. lipnja Objavio/la:Ivan A 13/06/2025
Sveti Ante, jedan od najomiljenijih svetaca hrvatskog naroda, slavi se 13. lipnja u brojnim župama i svetištima diljem Hrvatske. Njegova pobožnost, propovijedi i život svjedoka evanđelja duboko su ukorijenjeni u katoličkoj tradiciji. Sveti Ante i njegov put od Lisabona do Padove
Rođen je 1195. godine u Lisabonu, a na krštenju je dobio ime Fernandez Martin de Bulhorn. Potekao je iz plemićke obitelji, ali je već s 15 godina odlučio svoj život posvetiti Bogu, stupivši u samostan augustinaca. Kasnije prelazi u franjevački red, nadahnut mučeničkom smrću petorice misionara u Maroku.
Njegov život obilježila je molitva, poniznost i nevjerojatna učenost. Zbog dubokog poznavanja Svetog pisma i teologije nazivan je ‘škrinjom zavjetnom’. Kao franjevac, djelovao je u Italiji i Francuskoj, propovijedajući protiv krivovjerja i pozivajući vjernike na obraćenje. Čudesa i propovijedi koje su dirnule tisuće
U Riminiju je, prema predaji, propovijedao ribama kada ga ljudi nisu htjeli slušati. U drugoj zgodi, izgladnjela mazga poklonila se pred Presvetim, zanemarivši ponuđenu hranu. Ta i druga svjedočanstva učvrstila su njegov glas kao sveca čudotvorca i zaštitnika izgubljenih stvari.
Posebno su poznate njegove korizmene propovijedi u Padovi 1231. godine koje su potaknule mnoga obraćenja i pomirbe. Umro je 13. lipnja iste godine, u dobi od samo 36 godina. Njegove posljednje riječi bile su: “Vidim svojega Gospodina.” 13. lipnja – blagdan svetog Ante u srcu hrvatske pobožnosti
U narodu poznat kao zaštitnik siromašnih, izgubljenih i zaboravljenih, sveti Ante ima duboko ukorijenjeno mjesto u hrvatskoj pobožnosti. Mnoge crkve, samostani i djeca nose njegovo ime, a vjernici mu se utječu u svakodnevnim životnim teškoćama.
Papa Grgur IX. proglasio ga je svetim samo godinu dana nakon smrti, 1232., a 1946. godine papa Pio XII. proglasio ga je crkvenim naučiteljem. Njegove riječi ostaju vječna poruka kršćanima: “Riječ je živa kad život govori. Neka zato prestanu riječi, a neka djela govore.”
Hur länge har jag väntat på dig, helgade själ, för jag vet mycket väl vilka behov du har och vilka tjänster du behöver och du vill att jag ska be Gud om dem.
Jag vill hjälpa dig, men berätta dina behov – en efter en.
Om du vill kan och vill jag vara en mellanhand mellan din själ och Gud – just nu, för att smörja ditt sår. Jag känner ditt hjärtas ångest, och jag vill förenas med dig i sorg.
Om du vill ha min hjälp i ditt arbete, men att det inte skadar din själ,
Vänd dig mot mig.
Om du vill ha skydd, återställande av fred och harmoniska relationer i ditt hem, vänd dig till mig.
Om du vill få ett jobb, och om det inte strider mot Guds bud och Guds vilja, vänd dig till mig.
Om du vill återställa fred i din familj, om du vill hjälpa fattiga, en person i nöd, så att några av livets problem tar slut, vänd dig till mig.
Om du vill ha hälsa för dig själv, eller för någon du älskar väldigt mycket, om du vill ha mod, – du kommer att få allt, vänd dig till mig.
Jag tycker om uppriktiga själar som tar ansvar, förstår andras smärta och lidande som om de vore deras egna. Jag ser mycket väl hur länge du har letat efter mig och hur mycket du vill ha min hjälp.
Ha tro så kommer du snart att få allt.
Och ändå vill jag att du gör en sak: jag vill att du vördar den saliga Jungfru Maria mer, att du är ännu mer lojal mot henne, konsekrerad till vår Moder, Sankta Maria, jag vill att du ska föra vidare min hängivenhet och hjälpa till med missionsarbetet. Säg, vill du förmedla hennes skydd och förbön för hennes missionsarbete? Åh, vad mycket mitt hjärta tycker om det. Jag vet inte hur jag skulle neka eller inte ge tjänster till dem som hjälper andra med min kärlek. Och du vet, och du vet – hur många nåder som erhålls på detta sätt. Hur många har inte kommit till mig med uppriktig tro, hungriga efter bröd, och har blivit matade och hörda. De uppmanar mig också att hjälpa dem att lyckas i affärer, att hitta förlorade saker, att vinna över dem som tagit avstånd från Gud. Om du vill vinna över dem, liksom de som behöver vinnas över att prata med och övervinnas att älska de fattiga, kommer du att få det, för – jag får från Gud allt som någon ber om genom mig, och ännu mer än han ber om.
Är du rädd att jag inte gör det åt dig? Tror inte det, för jag uppskattar mycket de privilegier som Gud har skänkt mig och därmed gjort det möjligt för mig att bli ett "miraklens helgon." Jag läser allt från "era hjärtans djup" och jag ska laga allt, jag ska göra allt, ge er alla nåder, var inte rädda!
Och nu återgå till ditt arbete och glöm inte vad jag rekommenderade till dig och vad jag rekommenderar till dig. Kom alltid till mig, för jag väntar på dig! Dina besök kommer alltid att vara ett stort nöje för mig, för du kommer aldrig att finna en så kärleksfull vän som jag är din vän.
Jag överlämnar dig nu och lämnar dig i Jesu Heliga Hjärta, jag lämnar dig till Maria och Josef.
Be nu: Fader vår, Ave Maria och ära vare Fadern...
Översatt från engelska av: Ana Penić, MM
Na blagdan svetog Ante, vjernici se okupljaju u molitvi, sjećajući se njegovog primjera vjere, milosrđa i ljubavi prema bližnjemu. Sveti Ante ostaje svjetionik nade i utočište onima koji traže izgubljeno – bilo u stvarima, bilo u duši. (Laudato/Kamenjar)
Osnovana Udruga Invalida Hrvatske DIVA GRABOVČEVA, skraćeni naziv UIHDG https://hrvatskepraviceblog.com/2026/05/26/osnovana-udruga-invalida-hrvatske-diva-grabovceva-skraceni-naziv-uihdg/ via @istramagica
4 suspektna lika obilježavaju događaj iz NOB, koji se nije obilježavao ni u SFRJ[1]
Načelnik Općine Ližnjan Marko Ravnić, predsjednica Općinskog vijeća Laura Špada-Manzin, predsjednica Saveza udruga antifašista Istarske županije Ada Damjanac te predsjednik Saveza antifašističkih boraca Ližnjan Edi Serbus.
Postali su kao SNV-Milorad Pupovac jadni sa tim silnim komemoracijama, koje su ustvari uperene protiv temelja RH i predstavljaju grubo kršenje ustavnog poretka RH.
Domovinski rat (1991-1995) je jedini temelj samostalne RH!
Za razliku od povijesnog slijeda iz Drugog svjetskog rata, Domovinski rat ima ustavni status izravnog temelja u kojem je stvorena suverena država.
Ustavna formulacija: Ustav izričito navodi da je moderna Hrvatska nastala “u pravednom, legitimnom, obrambenom i oslobodilačkom Domovinskom ratu”.
Pravna činjenica: Bez pobjede u Domovinskom ratu i demokratskog raskida s komunističkim sustavom bivše države (SFRJ), povijesne ustavne proklamacije ne bi značile ništa u međunarodnom pravu.
Sve drugo je politička manipulacija!
Izjednačavanje ili stavljanja NOB-a ispred Domovinskog rata SABA RH ne ponaša se kao udruga, nego kao politička stranka. Koristi antifašizam kao ideološki argument za opravdavanje simbola ili odluka iz razdoblja komunističke Jugoslavije, što Ustav RH zapravo odbacuje jer naglašava slom komunističkog sustava i prve demokratske izbore 1990.
Povijesne osnove (gdje je ZAVNOH) služe samo da objasne kako se kroz povijest očuvala ustavna misao, dok završni dio Preambule jasno zaključuje da je spremnost za očuvanje suverene države potvrđena isključivo pobjedom branitelja i hrvatskog naroda.
S pravnog stajališta Ustavnog suda, svako zakonsko rješenje koje bi umanjilo ulogu Domovinskog rata kao temelja moderne države na račun bilo kojeg povijesnog razdoblja prije 1990. godine predstavljalo bi grubo kršenje ustavnog poretka.
Stoga Izjava predsjednika Saveza antifašističkih boraca Ližnjan Edija Serbusa, predstavlja grubo kršenje ustavnog poretka. SABA RH kao udruga može komemorirati žrtve, ali bez političke ocjene!
” Nismo mi u Domovinskom ratu branili nikakvu imaginarnu Hrvatsku, već upravo Hrvatsku koju su stvorili borci NOR-a” poručio je Serbus.
U Ustavu RH, piše da je Republika Hrvatska nastala , citiram;
„na povijesnoj prekretnici odbacivanja komunističkog sustava i promjena međunarodnog poretka u Europi, hrvatski je narod na prvim demokratskim izborima (godine 1990.), slobodno izraženom voljom potvrdio svoju tisućgodišnju državnu samobitnost.
– u novom Ustavu Republike Hrvatske (1990.) i pobjedi hrvatskog naroda i hrvatskih branitelja u pravednom, legitimnom, obrambenom i oslobodilačkom Domovinskom ratu (1991. – 1995.) kojima je hrvatski narod iskazao svoju odlučnost i spremnost za uspostavu i očuvanje Republike Hrvatske kao samostalne i nezavisne, suverene i demokratske države.“
U izjavi za HRT jedan od tvoraca Ustava Vladimir Šeks je na pitanje je li antifašizam ugrađen u Ustav RH odgovorio da je ZAVNOH vrijedio za vrijeme trajanja 2.svjetskog rata, Ustav SR Hrvatske za vrijeme SFRJ, a sadašnja Republika Hrvatska nastala je u Domovinskom ratu.[2]
Zaključno dakle Domovinski rat je temelj hrvatske države, tu dvojbe nema! U temeljnim odredbama Ustava RH nabrojana je cijela povijest hrvatskog naroda, ali samostalna Republika Hrvatska stvorena je u Domovinskom ratu pobjedom nad Titovom JNA i pobjedom nad velikosrpskom politikom Slobodana Miloševića i tadašnje Savezne Republike Jugoslavije, koja se sastojala od Srbije i Crne Gore! Nikakav antifašizam, nikakvi partizani, nikakvi ” neki sukobi” i nikakav građanski rat!
Republika Hrvatska nije slijednica nijedne druge države, stvorena je u Domovinskom ratu kao samostalna Republika Hrvatska i kao takva međunarodno priznata 15.siječnja 1992. godine i primljena u Ujedinjene narode 22.svibnja 1992.godine.pod vodstvom državnika i vojnog stratega dr. Franje Tuđmana.
Svime navedenim djelovanje Savez udruga antifašista Istarske županije (SUA IŽ) prelazi okvire djelovanja SABA RH, kao udruge, protuustavna je, jer u komemoracijama iz 2.svjetskog rata 1941-1945, predstavljaju NOB kao utemeljitelja Republike Hrvatske. Da SUA IŽ, komemorira samo kao udruga i samo žrtvama, još bi moglo i proći, ali tim komemoracijama prisustvuju i predstavnici lokalne vlasti, saborski zastupnici, pa čak i predsjednik Zoran Milanović preko svojih izaslanika šalje HV na komemoracije.
Na fotografijama se vidi kako HV pozdravlja crvenu zvijezdu i govornici sa Titovom slikom, a JNA je službeno agresor na Hrvatsku.
To je potvrđeno Ustavnom odlukom Hrvatskog Sabora od 8.listopada 1991.NN53/1991
U tekstu Odluke (točka 5.), Sabor izravno imenuje neprijatelja:
“Na Republiku Hrvatsku izvršena je oružana agresija od strane Republike Srbije i tzv. JNA… Republika Hrvatska je bila prisiljena braniti se i brani se svim raspoloživim sredstvima.”
Po članku 129, stavak 5 Ustava RH, Ustavni sud bi trebao – pratiti ostvarivanje ustavnosti i zakonitosti te o uočenim pojavama neustavnosti i nezakonitosti izvješćivati Hrvatski sabor. Upravo zanemarivanjem i nepoštivanjem Ustavne Odluke iz Narodnih novina 53/1991, Ustavni sud otvorio je s prostor u kojem SABA RH, VEDRA i Dokumenta mogu djelovati.
Odluka od 8. listopada godinama se slavila kao Dan neovisnosti (državni blagdan).Izmjenama zakona o blagdanima, 2001. Vlada Ivice Račana usvojila je prijedlog Ive Škrabala, saborskog zastupnik HSLS-a (Hrvatske socijalno-liberalne stranke), upravo sa namjerom da ponište odluku kojom je JNA službeno proglašena agresorom.
Činjenica da Vlada izdvaja novac poreznih obveznika za rad udruge koja javno djeluje pod istom ikonografijom (crvenom zvijezdom) pod kojom je izvršena agresija 1991. godine, predstavlja grubo kršenje ustavnog poretka i politički apsurd.
” Nismo mi u Domovinskom ratu branili nikakvu imaginarnu Hrvatsku, već upravo Hrvatsku koju su stvorili borci NOR-a” kaže „borac“ Sabovac Edi Serbus iz Ližnjana.
A od koga se to branila i obranila RH, nego upravo od boraca NOR-a , koji su preko JNA htjeli da SR Hrvatsku ostane u okviru SFRJugoslavije, bez obzira na referendum o samostalnosti u kojem su se Hrvati sa 94,17% izjasnili za samostalnost!
Republika Hrvatska nije slijednica Socijalističke Republike Hrvatske, koju su stvarali borci NOR-a!
Demokratska Republika Hrvatska stvorena je u Domovinskom ratu u krvi i pobjedi hrvatskih branitelja nad borcima NOR-a!
Sve te komemoracija događaja od prije 80-tak godina, iz propale države, uperene su protiv Republike Hrvatske, jer veličaju NOB, kao temelj Jugoslavije, države koja više ne postoji i njenog predsjednika masovnog zločinca J.B.TITA.
Jugoslavenska narodna armija (JNA) službeno je nastala iz Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije (NOVJ), pod vodstvom Komunističke partije Jugoslavije tijekom Drugog svjetskog rata.
Pred kraj rata (ožujak 1945.) Vrhovni zapovjednik Josip Broz Tito donosi odluku da se NOVJ 1. ožujka 1945. godine službeno preimenuje u Jugoslavensku armiju (JA).To je označilo prijelaz iz gerilske, partizanske vojske u regularne, konvencionalne oružane snage nove države. Dodavanje pridjeva “Narodna” (prosinca 1951.) Prigodom proslave desetogodišnjice osnivanja Prve proleterske brigade, koja se slavila kao Dan armije, 22. prosinca 1951. godine, Jugoslavenska armija službeno mijenja ime u Jugoslavenska narodna armija (JNA). Pridjev “Narodna” dodan je kako bi se naglasio njezin kontinuitet sa NOB.
Ta je JNA bezobzirno uništavala hrvatske bolnice, škole, crkve, kulturne spomenike i druge civilne objekte i ubijala stanovništvo.
Hrvatski branitelji u Domovinskom ratu pobijedili su tu JNA i velikosrbe, a SABA RH , kao sljednici NOB i JNA, kao gubitnici u Domovinskom ratu trpaju se u temelje RH.
Ne može agresor biti u temeljima Republike Hrvatske!
SABA RH je slijednica NOVJ, nameće NOB, kao temelj RH i time negira i poništava Domovinski rat kao temelj RH.
SABA RH dobiva financijska sredstva iz Proračuna; preko Ministarstva obrazovanja organizira se posjeta školama, djecu se vodi putevima NOB-a, indoktrinira ih se NOB-om, a ne uči ih se o Domovinskom ratu. Kao registrirana udruga, koristi sredstva iz EU fondova, Ministarstva branitelja, za promoviranje NOB i J.B.Tita. Ministarstvo branitelja doniralo je čak i 20 000 eura, za virtualni Muzej NOB-a.
NOB (1941-1945) na čelu sa Titom bila je i socijalistička revolucija i promjenu režima u Jugoslaviji, a samostalna Hrvatska nije nikada bila opcija!
JNA, je napala Hrvatsku, a obranili su je hrvatski branitelji. Još je u živom sjećanju slika kolone tenkova koje su iz Beograda, obasipane cvijećem 1991. išle ubijati Vukovar!
Komemoracije koje organizira ogranak SABA RH , pod nazivom SUAB Istarske županije, gotovo svakodnevno po Istri, postale su farsa! Karikaturalno, groteskno, prenaglašeno, apsurdno i naprosto morbidno! To je ustvari perfidno i protuustavno organizirana unutarnja agresija uperena protiv Domovinskog rata kao temelja RH, poduprta službenom vladajućom garniturom u Istri. .
To korištenje žrtava u političke svrhe, postalo je sprdnja prema žrtvama koje se kao komemorira.
Glavni pokretači u Istri su Ada Damjanac i Boris Siljan
U Istri su te groteskne komemoracije započele kada se na čelo SABA RH, Istarske županije u lipnju 2024. godine. uhljebila Ada Damjanac ( rođena 1956. u Puli), pravomoćnom presudom Vrhovnog suda, osuđena na kaznu od deset mjeseci zatvora zbog zlouporabe položaja, s rokom kušnje od dvije godine. Na sjednici Općinskog vijeća Fažane 21. veljače 2022., odstupila je zbog presude sa svih dužnosti. Tada je izjavila;
“ Da, podnijela sam ostavku iz osobnog razloga. Od 1. siječnja sam u mirovini i poslije 45 godina, 8 mjeseci i 18 dana radnog staža povlačim se, jednostavno iz osobnih razloga. ”
U svom se radu često sukobljavala sa zakonom, zlorabila položaj i ovlasti, pa je između ostalog bila kažnjena za sukob interesa sa 5 000 kuna, jer je kao saborska zastupnica i načelnica Općine Fažana, istovremenim je primanjem plaće za obnašanje dužnosti zastupnice u hrvatskom saboru i naknade za volontersko obnašanje dužnosti općinske načelnice Fažana. Ada Damjanac je u razdoblju od prosinca 2011. pa do kraja veljače 2012. primila protuzakonito naknadu za volontersko obnašanje dužnosti načelnice Općine Fažana u sveukupnom neto iznosu od 10.602,90 kuna. Kao otegotnu okolnost prilikom izricanja novčane kazne, Povjerenstvo je cijenilo činjenicu da dužnosnica Ada Damjanac do dana donošenja odluke Povjerenstva nije izvršila povrat novca od 10.602,90 kuna, koji joj je protuzakonito isplaćen.
Umjesto u mirovinu Ada Damjanac krenula je u protuustavnu otvorenu unutarnju agresiju na temelje Republike Hrvatske, Domovinski rat!
Da popuni ekipu rušitelja Domovinskog rata pronašli su još jednog umirovljenog uhljeba . SDP apartčik Boris Siljan je u lipnju 2021. godine izabran za predsjednika UABA-e Pula (Udruge antifašističkih boraca i antifašista grada Pule).Budući da je pulska udruga sastavni dio krovne nacionalne organizacije, Siljan kroz tu lokalnu dužnost i suradnju s istarskom zajednicom udruga predstavlja regiju u aktivnostima koje koordinira SABA RH.
Boris Siljan naime sin je Ive Siljana iz Marčane, pisca i sudionika NOB-u, što je tematika njegovih književnih djela. Bio je i lokalni partijski funkcioner na raznim visokim funkcijama, pa i na funkciji direktora Glasa Istre. Njegov sin Boris Siljan osrednjih sposobnosti učenja ( bio je moj školski kolega u srednjoj školi i na zamolbu njegova oca kod mene na besplatnim instrukcijama) cijeli svoj radni vijek proveo je na raznim funkcijama (tajnik AK Pula-Rovinj, predsjednik Zajednice tehničke kulture Pula…) zahvaljujući očevom imenu i ugledu.
Kao i Ada, umjesto u mirovinu Boris Siljan je pod okriljem udruge UABA Pula, krenuo u protuustavnu unutarnju agresiju na temelje Republike Hrvatske, Domovinski rat!
Kako sam naglasila, komemoracije da, sjećanje na poginule da, ali zlouporaba komemoracija i žrtava u političko rušenje Domovinskog rata je grubo kršenje ustavnog poretka RH!
Za primjer neke od komemoracija u 2026.godini u kojima su sudjelovali Damjanac i Siljan, uvijek ista retorika;
Siječanj 2026.
3. siječnja — Tršćanska ulica, Pula: Sudjelovanje u polaganju vijenaca na spomen-obilježje povodom 79. obljetnice pogibije radnika Lina Marianija, Antonija Salgarija i Marija Lussija.
9. siječnja — Bokordići i Šajini: Obilježavanje 82. obljetnice stradanja mještana u siječnju 1944. godine. U svom je govoru Damjanac naglasila: „Danas smo se okupili kako bismo se u tišini i s poštovanjem prisjetili tragičnog stradanja… Ovo je opomena i podsjetnik svima nama dokle mogu dovesti mržnja, nasilje i fašistička ideologija.“
Veljača — Mrkopolj: Vođenje višečlane delegacije Saveza udruga antifašista Istarske županije (zajedno s oko 150 članova društava “Tito” iz Pule, Poreča, Labina i Rovinja) na Svečanu akademiju sjećanja na 26 poginulih boraca (1944.).
Ožujak — Pazin: Prisustvovanje polaganju vijenaca i odavanju počasti povodom 97. godišnjice akcije Gortanovaca, gdje je istaknuta poruka da mladima treba prenositi vrijednosti antifašizma u vremenima novih netrpeljivosti.
Svibanj — Fažana: Nastup i službeno obraćanje u sklopu tradicionalnih “Titovih dana u Fažani”.
Svibanj — Petrova gora: Sudjelovanje na središnjoj komemoraciji posvećenoj proboju obruča na Petrovoj gori.
Lipanj — Srpanj 2026.
22. lipnja — Plovanija (Bujština): Središnja proslava u Istarskoj županiji povodom Dana antifašističke borbe. Kao predsjednica Saveza udruga antifašista IŽ održala je službeni govor i položila vijenac na Spomenik palim borcima.
9.rujan –[3]Obilježena 83. obljetnica stradanja Giuliana Cicognanija, Giuseppea Zachtilea i Carla Zuppinija. Boris Siljan je istaknuo kako je taj krvavi dan ostao duboko urezan u sjećanje te da se upravo na ovom mjestu danas odaje počast onima koji su svojim životima platili cijenu slobode koju danas uživamo. Nije točno, njihova pogibija nije vezana uz Domovinski rat kao temelj slobode koju danas uživamo! To je grubo kršenje ustavnog poretka RH!
11.rujan[4] -Komemoracija kod Tonci: Sjećanje na ljude koji su život položili u borbi protiv fašizma. Povodom 83. obljetnice Bitke pod Brdom, prve bitke protiv naoružane motorizirane kolone u kojoj su poginula 43 partizana, kod spomen-obilježja kod Tonci (pod Brdom) održana je prigodna komemoracija. Vijence su položili i svijeće zapalili delegacija Grada Labina i općina Labinštine, predstavnici Udruge antifašističkih boraca Grada Labina, Udruge Josip Broz Tito, udruga proisteklih iz Domovinskog rata, Policijske postaje Labin, Javne vatrogasne postrojbe Labin, vijećnici Gradskog vijeća Grada Labina i grupa labinskih srednjoškolaca .Opet ista retorika! Njihova pogibija nije vezana uz Domovinski rat!
13. rujan [5]— Tićan (Višnjan): Komemoracija povodom 83. obljetnice povijesne bitke na Tićanu. Damjanac je uputili ključne poruke zajedništva te naglasila obvezu trajnog sjećanja na ljude koji su ondje izgubili živote u rujnu 1943. Ista retorika izjednačavanja NOB i Domovinskog rata, što predstavlja grubo kršenje ustavnog poretka RH.
U Tićanu je na komemoraciji sudjelovala i Udruga dragovoljaca i domovinskog rata iz Poreča, a njen predsjednik Mirko Buić pridružio se SUA IŽ i Adi Damjanac i kao hrvatski dragovoljac samog sebe poništavao, grubo prekršio ustavni poredak RH izjednačivši NOB i Domovinski rat izjavom, rekavši da su sve generacije sudjelovale u obrani domovine.
17.rujan-[6]Od prvog oružanog sukoba u južnoj Istri prošle su 83 godine: “Istra je vajka znala prepoznati istinske vrijednosti i nikada nije bila do kraja pokorena” Nismo mi u Domovinskom ratu branili nikakvu imaginarnu Hrvatsku, već upravo Hrvatsku koju su stvorili borci NOR-a, poručio je Serbus.
„Istra je drugačija. Mi ovdje antifašizam živimo svakodnevno…Smrt fašizmu!. Danas je među mladima popularniji anti-antifašizam nego antifašizam. Jako malo znaju što je to. Mene je moj tata jako dobro naučio dok sam bila mala… naučio je mene i moju sestru da se ljudi ne razlikuju ni po nacionalnosti, ni po vjeri, ni rasi nego samo po dobroti srca“
Retorika da je Istra drugačija od drugih dijelova Hrvatske je politička ocjena temeljena na autonomaškoj politici IDS-a. Istra ima svoje specifičnosti, kao na pr. Baranja, Međimurje, Podravina, Posavina i svaki drugi dio Hrvatske.
Cijela ta njena izjava je licemjerna i obmanjujuća! Jeli je tata učio korupciji i lopovluku zbog kojeg je pravomoćno osuđena!?
To je samo dio licemjerne „plemenite“ antifašističke djelatnosti Ade Damjanac!
Što je s nevinim žrtvama tog „plemenitog antifašizma“ ?
O masovnim zločinima koje su počinili antifašisti, vlada sveopća šutnja! Za nevino ubijene žrtve antifašizma nema empatije, nema , koristim Adine riječi, trajnog sjećanja, nema učenja mladih o vrijednosti antifašizma u vremenima novih netrpeljivosti, odnosno ukazivanje na zločine antifašizma, nema podsjetnika svima nama dokle mogu dovesti mržnja, nasilje i komunistička ideologija. Sjećanje na njih izbrisano je iz Adine i SABA memorije!
Nepojmljiv osnovni ljudski nedostatak empatije za žrtve antifašizma! Licemjerno, pokvareno i sramotno obmanjivanje i manipuliranje žrtvama u javnosti.
Sve aktivnosti Savez udruga antifašista Istarske županije (SUA IŽ), medijski prati i veliča Glas Istre, pa je to ustvari udružena i medijska agresija na Republiku Hrvatsku i Domovinski rat.
Zašto se Ada Damjanac ne izjasni o žrtvama zločina antifašista?
EU Parlament je još 19. rujna 2019. izglasao rezoluciju kojom izjednačava počinjene zločine fašizma, nacizma i komunizma, a Ada Damjanac i njeni drugovi prave se nemušti.
Antifašisti nemaju dobrotu srca , itekako ljude razlikuju po vjeri, mržnjom prema Katoličkoj crkvi, jer nisu birali hoće li ubiti svećenika Hrvata ili Talijana.
Antifašisti se nikada ne pojave na obilježavanjima;obilježavanju mučeničke smrti BL. Miroslava Bulešića, kojega je antifašist zaklao pred crkvom u Lanišću 24.kolovoza 1947, na obilježavanju nestanka Bl. Francesca Bonifacija 11. rujna 1946. kojega su antifašisti oteli, ubili i bacili u jamu, na obilježavanju fojbi, čak je iz mržnje razbijen križ kojI je HŽD postavio iznad Golubinčine kod Raklja. Ne priznaju zločine antifašizma i ubojstvo Antuna Milovana, istarskog narodnjaka i još 4 -6 000 ljudi “narodnih neprijatelja“ koje su antifašisti ubili i pobacali u jame -fojbe, da sakriju zločine, od Golubinčine, Siročice, Cerovice, Golji, Bršljanovice, Tupljaka…
Sve je to nametanje NOB kao temelj sadašnje Hrvatske, što jasno ukazuje jasno ukazuje na grubo kršenje ustavnog poretka RH, odnosno neprijateljska djelatnost protiv ustavnog poretka RH.
O Muzeju AMICA -Muzej antifašizma , koji nameću Dokumenta, SUABA IŽ i povjesničar Milan Radošević, posebno ću se očitovati. Najprije Muzej Domovinskog rata, jer se Muzejom antifašizma na prvo mjesto stavlja NOB, a to je grubo kršenje ustavnog poretka RH. Nisam za gradnju Muzeja sa ovom ekipom u kojoj su zastupljeni samo neprijatelji države Hrvatske, ali kako je to dio povijesti, tek nakon Muzeja Domovinskog rata i da u muzeju budu realno prikazani svi događaji i sve žrtve koje su antifašisti poklali, pobili i bacili u jame, rudnike i fojbe, u vrijeme i nakon završetka 2.svjetskog rata. Jer i oni su dio antifašističke povijesti.
Zaključak
Udruga SABA RH, je ta koja grubo krši ustavni poredak u Hrvatskoj i kao sljednik JNA, agresor je na Hrvatsku!
SABA RH i njeni ogranci diljem Hrvatske kao sljednici SUBNOR-a glavni su pokretači rušenja Domovinskog rata kao temelja RH. Kako je SABA RH uopće mogla biti upisana u Registar udruga Republike Hrvatske kada u Statutu udruge, članak 3 piše da je pravni sljednik Saveza udruženja boraca Narodnooslobodilačkog rata Hrvatske (SUBNORH), osnovanog 16. svibnja 1948.[7]
Statut udruge SABA RH nije u skladu sa Ustavnom odlukom Hrvatskog Sabora od 8.10.1991.( NN 53/1991 ) SABA RH, pravni je sljednik JNA, koja je bila agresor na Hrvatsku.
Znači da je Ministarstvo uprave registriralo agresorsku udrugu na RH, što su Sabovci i dokazali svojim djelovanjem i radom diljem Hrvatske.
Nije to problem samo u Istri. Nedavno je u Daruvaru ZUABA Bjelovarsko-bilogorske županije, Daruvar dogradila spomenik poginulom Hrvatskom branitelju Goranu Pustaju s dvije ploče s preko 50 imena poginulih partizana, a s ciljem izjednačavanja hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i NOVJ-e, i sve pod grbom Republike Hrvatske. Stavljanje imena poginulih partizana pod hrvatski grb je vrijeđanje ugleda Republike Hrvatske jer se partizani nisu borili za Republiku Hrvatsku niti pod njenim grbom…[8]
Stevo Culej , hrvatski branitelj i zastupnik 9.saziva Sabora, kojemu je jedan od 12 redarstvenika ubijenih i masakriranih u Borovu selu 02.05 1991.bio brat, postavio je u više navrata zastupničko pitanje, o zakonskom reguliranju zabrane obilježja kojima se afirmiraju osobe, događaji ili režimi protivni ustavnom poretku Republike Hrvatske, osnovni je problem funkcioniranja RH. Međutim vladajuće strukture nemaju političku volju tad problem riješiti.
Kada zakažu Predsjednik RH, Predsjednik Vlade RH, Sabor i ne donesu Zakon, koji će zaštititi ustavni poredak u RH, postoji ustavni mehanizam za ukazivanje na propust države- moć Ustavnog suda. Ako Ustavni sud uoči da zbog nedorečenih zakona dolazi do grubog kršenja Ustava i nesigurnosti, on može iskoristiti svoje pravo i uputiti izvješće Hrvatskom saboru. U tom izvješću Sud službeno upozorava Sabor na “zakonodavni propust” i nalaže mu da u određenom roku uredi to pravno područje.
Ako i u Saboru nemaju političke volje, Ustav prepušta moć izravno građanima kroz alat izravne demokracije- referendum! Treba prikupiti potreban broj potpisa (10% od ukupnog broja birača u RH), Sabor je ustavno prisiljen raspisati referendum. Ako građani na referendumu izglasaju zabranu svih totalitarnih simbola, ta odluka automatski postaje zakon i vladajući je ne mogu blokirati, niti im za to treba “politička volja” jer narod donosi odluku izravno.
I zato Hrvati uzmimo sudbinu Hrvatske u svoje ruke!
Blaženi Miroslav Bulešić: čovjek Božji-svećenik Božji
Bl. Miroslav Bulešić istarski sin, svećenik i blaženik, simbolizira u svojem liku i djelovanju hrvatski narod u Istri i Katoličku crkvu kao dva tijela jedne duše. Miroslav Bulešić potekao je iz naroda koji je sastavni dio Katoličke crkve u Istri, Crkve koja je ponikla iz naroda i u kojoj se kao svećenik posvetio narodu. Svećenici i biskupi, časne sestre i redovnici bili su uz narod i s narodom u dobru i zlu, dijeleći zajedničku sudbinu i ublažavajući patnju i nesreće kako i koliko su mogli. Jedinstvo hrvatskih vjernika i Katoličke crkve i upućenost svećenstva i naroda jednih na druge, što je stoljećima bilo izgrađivano kao spontani odnos, predstavljalo je neku vrstu prešutnog, neraskidivog saveza i uzajamnog povjerenja koje je nadilazilo sve ideologije i sve političke sustave i taj savez ostao je čvrst i postojan uvijek, čak i u vremenima najvećih ratnih stradanja i krvoprolića.
“Spasenje čovječanstva možda ovisi o nama. Između žalosnog, tužnog, krvlju natopljenog naroda mi moramo biti dobri Samaritanci, koji tješimo, liječimo, pridižemo, zavijamo svaku ranu u bijeli omot ljubavi, jer mržnja uzrokuje krvarenje, a ljubav zacjeljuje rane. Ljubavi, ljubavi treba danas u nama, da je možemo širiti riječju a osobito djelom” Duhovni dnevnik, str. 155
Istarski hrvatski svećenici prolazili su križni put skupa sa hrvatskim narodom za vrijeme vladavine Italije „u ime rase“ (nacije), i u vrijeme komunističke Jugoslavije „u ime klase“ (ideologije).
3. postaja , Isus pada prvi put pod križem
Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te. Jer si po svojem svetom Križu otkupio svijet.
Vidim da me želiš iskušati. Oče, neka bude volja Tvoja! Neka se ostvaruje uvijek Tvoj plan. Nije mi nedostajalo teškoća i kušnji. Borio sam se i borim se!
Ti mi govoriš: “Idi naprijed hrabro! Ne straši se križeva! Imaš sredstva da ih možeš nadjačati: svetu misu, časoslov i krunicu“
Zapisi bl. Miroslava Bulešića u župi Baderna, Duhovni dnevnik str.150-157
Krajem 1944. godine i početkom 1945, Istarski narod našao se na udaru triju ideologija: fašizma, nacizma i komunizma. Komunistička propaganda protiv Crkve i pojedinih svećenika, a naročito protiv vlč. Bulešića bila je sve jača. Komunisti žele narod odvojiti od Crkve, ali ne uspijevaju, pa se služe svim metodama od zastrašivanja do likvidacija.
Vlč. Bulešić je dobro surađivao sa Joakimom Rakovcem, koji je odrastao u katoličkoj, narodnjačkoj obitelji. Rakovac je uvijek nosio sa sobom molitvenik biskupa Jurja Dobrile“ Oče budi volja tvoja“ kao i svi istarski rodoljubi. Međutim ta suradnja Rakovca i vlč.Bulešića, kao i drugih istarskih boraca sa svećenicima, nije se sviđala partijskim komesarima. Poznato je da se Rakovac na Bulešićev prijedlog založio da se prestane sa progonom Bože Milanovića ( koji se ipak na kraju morao skloniti u Trst) po zapisniku od 3. veljače 1944. godine kada je o tome izvijestio oblasni NOO. U siječnju 1945.godine ubijen je Joakim Rakovac pod sumnjivim okolnostima, navodno je po nalogu Partije upucan i pušten da do jutra iskrvari ( Fašistički antifašisti likvidirali antifašiste, V poglavlje, M.Bartolić, str 50)
Teško je bilo razumjeti i prihvatiti ovakav stav Komunističke Partije, prema onima koji su se borili protiv fašizma i u Istri uspjeli sačuvati hrvatski identitet na baštini biskupa Jurja Dobrile. Još teže što su mnogi uspjeli preživjeti fašizam, ali nisu komunizam. Tada su netragom nestali Antun Milovan, otac biskupa u miru Ivana Milovana, bl. Francesco Bonifacio, ukupno 15 svećenika i 3 bogoslova.
Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se !
.Bol bolova sve to ljući blaga Mati gledajući muke slavnog sina svog.
Rane drage, Majko sveta, Spasa za me razapeta tisni usred srca mog
Stay With Me, Lord Prayer of St. Pio of Pietrelcina Stay with me, Lord, for it is necessary to have You present so that I do not forget You. You know how easily I abandon You. Stay with me, Lord, because I am weak and I need Your strength, that I may not fall so often. Stay with me, Lord, for You are my life, and without You, I am without fervor. Stay with me, Lord, for You are my light, and without You, I am in darkness. Stay with me, Lord, to show me Your will. Stay with me, Lord, so that I hear Your voice and follow You. Stay with me, Lord, for I desire to love You very much, and always be in Your company. Stay with me, Lord, if You wish me to be faithful to You. Stay with me, Lord, for as poor as my soul is, I want it to be a place of consolation for You, a nest of love. Stay with me, Jesus, for it is getting late and the day is coming to a close, and life passes; death, judgment, eternity approaches. It is necessary to renew my strength, so that I will not stop along the way and for that, I need You. Stay with me tonight, Jesus, in life with all it’s dangers. I need You. Let me recognize You as Your disciples did at the breaking of the bread, so that the Eucharistic Communion be the Light which disperses the darkness, the force which sustains me, the unique joy of my heart. Stay with me, Lord, because at the hour of my death, I want to remain united to You, if not by communion, at least by grace and love. Stay with me, Jesus, I do not ask for divine consolation, because I do not merit it, but the gift of Your Presence, oh yes, I ask this of You! Stay with me, Lord, for it is You alone I look for, Your Love, Your Grace, Your Will, Your Heart, Your Spirit, because I love You and ask no other reward but to love You more and more. With a firm love, I will love You with all my heart while on earth and continue to love You perfectly during all eternity. Amen
Padre Pio could barely stand during his final Mass. But before sunrise, his brothers would witness something they never forgot... On September 22, 1968, the 81-year-old Padre Pio was extremely weak. He had been too sick to celebrate Mass the day before. But thousands had come to San Giovanni Rotondo to pray, so he went to the altar one last time. For 50 years, Padre Pio had carried the stigmata, the wounds of Christ, on his body. But by now, the friars had noticed that the wounds were beginning to close. During Mass, his voice was weak and his body was failing. When it ended, he nearly collapsed. His brothers caught him before he fell. He would never celebrate Mass again. That night, his condition grew worse. After midnight, Padre Pio made his final confession and renewed his Franciscan profession. But as he sat in his room, sweating and growing weaker, he suddenly stared toward a photograph of his mother. Father Pellegrino told him who was in the picture. Padre Pio replied: → “I see two mothers.” Father Pellegrino tried to explain the other pictures around it. But Padre Pio answered again: → “I see two mothers.” He never explained exactly who he saw. Because of his deep love for the Blessed Virgin Mary, this has often been understood as his earthly mother and Our Lady. But Padre Pio had little strength left. He began repeating: → “Jesus, Mary… Jesus, Mary…” His voice became weaker until, around 2:30 a.m. on September 23, he died. And there was one final surprise. When his body was examined, the stigmata he had carried for decades had disappeared. The wounds were gone, leaving no visible trace. Padre Pio spent his final hours the same way he had spent his life: offering himself to God, receiving the sacraments, keeping his vows, and calling on Jesus and Mary until the very end. Saint Padre Pio, pray for us. He said, “I see two mothers.” Who do you believe Padre Pio was seeing in those final moments?
Osnovana Udruga Invalida Hrvatske DIVA GRABOVČEVA, skraćeni naziv UIHDG https://hrvatskepraviceblog.com/2026/05/26/osnovana-udruga-invalida-hrvatske-diva-grabovceva-skraceni-naziv-uihdg/ via @istramagica
How Benedictine monks “invented” one of Italy’s most beloved olives
Thanks to terracing and plant breeding, Benedictine monks developed the Taggiasca cultivar that is now a staple of local agriculture.
share on :
From the Ogliarola Barese to the Nocellara del Belice, Italy counts hundreds of olive cultivars that serve as the base of different types of olive oil. One of the country's beloved olive species, the Taggiasca, found in the region of Liguria – also known as the Italian Riviera – was developed hundreds of years ago thanks to the ingenious agricultural techniques of Benedictine monks.
Italy’s beloved Taggiasca olive was developed in the Middle Ages by Benedictine monks.
sebra | Shutterstock
Found in the hills near the coastal town of Taggia, the Taggiasca olive trees produce a dark olive with a fruity aroma and earthy taste. This salty olive fruit can be turned into a light-bodied olive oil suited for almost any purpose from dressing salads to baking fish.
The first evidence of olive cultivation in this region goes back to the 7th century BC, when locals tended to native olive plants. Olives continued to be part of the economy, as attested by a medieval agreement between private citizens and the Bishop of Genova, the capital of Liguria, who granted the use of some fields “safe for the olive trees.”
It wasn’t until the 9th century AD, however, when Benedectine monks started to cultivate the calcareous and clay-rich rocky hills of the region, that olives became one of its most important agricultural crops.
Benedictine monks successfully bred the Taggiasca cultivar, currently a pillar of local agriculture.
Yuka Kayu | Shutterstock
Benedictine monks helped build the olive cultivation by creating the now iconic terraced fields that define Liguria’s rocky seaside landscape. Terrace cultivation, a method of growing crops on the sides of hills by creating systems of graduated terraces that can host lines of trees, was popularized in other parts of the world and proved a very powerful innovation in the local Ligurian context.
Benedictine monks taught the locals how to build the terraces, how to plant seeds, and how to tend to plants in hilly terrains. They also successfully bred olive trees that produced olives well suited for olive oil production, giving rise to the cultivar Taggiasca, one of Italy’s most beloved types of olives.
Cultivation and breeding of Taggiasca olive trees kept going even during the Saracen invasion and occupation of the Benedictine Monastery of Taggia during the 10th century. When the Saracens were eventually pushed back, the local Bishop Teodolfo assigned olive groves to local families, giving rise to the first example of metayage contract, a type of agreement that later defined Italian agricultural production.
Benedictine monks introduced the terraced fields that define Liguria’s rocky seaside landscape.
Dmytro Surkov | Shutterstock
By the 13th century, local laws were specifically created to protect olive groves and sanction the theft of olives, suggesting that olives were becoming increasingly vital for the local economy. Then, in the 15th century, partly thanks to the new wave of trade with the “new world,” olives and olive oil became a pillar of the local economy.
In the 17th century, partly thanks to an unusual cold spell in nearby France, Taggia and surroundings became the de facto leaders in olive production. By the 18th century, when this part of Italy was under French rule, Taggia was defined in the Napoleonic Code as the “olive jurisdiction.”
Today, cultivar Taggiasca is known and appreciated all around the world, with gourmet shops offering Taggiasca olives and Taggiasca olive oil from Australia to the US -- yet another gastronomical wonder for which we have to thank the laborious Benedictine monks.
Cardinal Sarah's Revelation: Why Sleeping With a Rosary Invites a Cascade of Graces Cardinal Sarah's Sermons 1.35K subscribers 650 Share 15,112 views Premiered Oct 24, 2025 UNITED STATES #cardinalsarah #rosarytoday #faith #christianlife #trending #godsword #godsblessings 🌙 Cardinal Sarah's Revelation: Why Sleeping With a Rosary Invites a Cascade of Graces | Cardinal Robert Sarah Welcome to Cardinal Sarah’s Sermon 🙏✨ — a channel dedicated to sharing the powerful wisdom, spiritual insights, and divine reflections of Cardinal Robert Sarah, inspiring Catholics worldwide to grow deeper in faith and holiness. In this powerful reflection, Cardinal Sarah unveils the hidden spiritual mystery behind sleeping with the Rosary, showing how this simple act of faith can invite a cascade of graces, protection, and inner peace throughout your nights. Discover how keeping your rosary close — even as you sleep — becomes a channel of divine mercy, Marian intercession, and spiri...
Vatican Media Live https://www.youtube.com/live/03pYP2Nmreo?si=DhDE3xWZLaOf-wI7 Webbplatsrubriksuzana monika Hem Blogg Om Kontakta oss reblog 30/10Kristet lärjungaskap – del I: Ödmjukhet Postat: 11 januari, 2015 av olofedsinger i Lärjungaskap Etiketter: Ödmjukhet , Frimodighet , Helgelse 0 ”Saliga är de som är fattiga i anden, dem tillhör himmelriket” (Matt 5:3). Med dessa ord inleder Jesus sin så kallade bergspredikan, och den ”andens fattigdom” han förkunnar – som går som en röd tråd genom alla åtta saligprisningar – kan beskrivas som något av en nyckel in till Guds rike.Att vara fattig i anden är att se sitt behov av någon annan. Det är att ödmjukt peka vidare, bortom sig själv. Inte som en hyllning av vår torftighet eller oförmåga, utan som ett positivt bejakande av vår Skapare och hans betydelse för våra liv. Att vara fattig i anden är att erkänna sitt beroende av Gud och av hans Sons död och uppståndelse för vår skull. Det är att i ord och handling e...
MEDALJENS MIRAKEL Hur Marias mirakulösa medalj omvände en stor fiende till kyrkan Den otroliga framgången med att sprida medaljen vittnar om värdet av dess existens. Med historikernas noggrannhet och noggrannhet undersökte René Laurentin arkiven och kom fram till det överraskande faktum att under en period av tio år (1832-1842) tillverkades och distribuerades mer än hundra miljoner mirakulösa medaljer Bitno.net Foto: Cathopic När Jungfru Maria uppenbarade sig för den heliga Katarina Labouré 1830 sa hon till henne: "Låt göra en medalj med den scen du ser; Alla människor som bär den med tillförsikt kommer att få ta emot stora nådegåvor." Medaljen hade bokstaven M i mitten, ett kors ovanför och två hjärtan under – det ena krönt med törnen och det andra genomborrat med ett svärd. Och allt detta var omgivet av en krona med 12 stjärnor. Den första medaljen präglades med tillstånd av ärkebiskopen i Paris två år senare. Under de följande fyra åren producerad...
Padre Pios festdag är den 23 september. När någon ber oss be för en speciell intention, vänder sig de flesta av oss till en bön vi redan känner till. Vissa människor ber rosenkransen. Andra säger Fader Vår eller talar helt enkelt till Gud från hjärtat. Sankt Pio av Pietrelcina, känd för många som Padre Pio, hade också en bön han ofta använde när han bad för andra. Varje dag fick Padre Pio många böneförfrågningar, både från människor som kom för att träffa honom och från brev från hela världen. Han tog dessa önskemål på allvar och förde dem till Gud med stor tro. Med tiden delade många människor berättelser om kraftfulla nåder och besvarade böner de trodde kom genom hans förbön. Den bön som Padre Pio ofta bad var inte skriven av honom. Den tillskrivs vanligtvis St. Margaret Mary Alacoque, en fransk nunna från 1600-talet som fick visioner av Jesus och hjälpte till att sprida hängivenheten till det Heliga Hjärtat. Denna bön kallas vanligtvis den efficacious novenan till Jesu Heliga Hjärta. Många älskar denna novena eftersom den placerar deras behov direkt i Jesu Heliga Hjärta, i förtroende för Hans barmhärtighet, kärlek och medkänsla. Samtidigt speglar den sann katolsk bön genom att överlämna varje önskan till Guds vilja, med vetskapen om att Gud alltid svarar på det sätt som är bäst för våra själar. Padre Pio förstod att bön måste framföras med verklig tro och ödmjukhet. Gud är inte någon som bara uppfyller önskningar. Han är en kärleksfull far som ger sina barn det de verkligen behöver, även när det inte är vad de förväntar sig. Nedan följer den traditionella bönen som används i denna novena, bedd med tillit till Jesu Heliga Hjärta och förtroende för Hans barmhärtighet: Jag. O min Jesus, du har sagt: "Sannerligen säger jag dig, be och du ska få, du ska finna, knacka och det ska öppnas för dig." Se, jag knackar, jag söker, och jag ber om nåden av (nämn här din begäran) Fader vår... Ave Maria... Ära vare Fadern... Jesu Heliga Hjärta, jag sätter all min tillit till dig. II. O min Jesus, du har sagt: "Sannerligen säger jag dig, om du ber Fadern om något i mitt namn, ska han ge dig det." Se, i ditt namn ber jag Fadern om nåden från (nämn här din begäran) Fader vår... Ave Maria... Ära vare Fadern... Jesu Heliga Hjärta, jag sätter all min tillit till dig. III. O min Jesus, du har sagt: "Sannerligen säger jag dig, himmel och jord ska förgå, men mina ord ska inte försvinna." Uppmuntrad av Dina ofelbara ord ber jag nu om nåden från (nämn här din begäran) Vår Fader... Ave Maria... Ära vare Fadern... Jesu Heliga Hjärta, jag sätter all min tillit till dig. O Jesu Heliga Hjärta, för vilken det är omöjligt att inte känna medlidande med de lidande, ha barmhärtighet med oss eländiga syndare och ge oss den nåd vi ber Dig, genom Marias sorgsna och obefläckade hjärta, din ömma moder och vår. Amen. Hälsning, heliga drottning... Sankt Josef, Jesu fosterfar, be för oss.
He said, “I see two mothers.” Who do you believe Padre Pio was seeing in those final moments?
Kommentarer
Skicka en kommentar